-Piše: Jovo Pejović

Čini se da narodna mudrost „Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag“ nikad kao u poslednjih nekoliko mjeseci nije zasijala u punom sjaju u Crnoj Gori. Sada je i nevjernim Tomama jasno da je diktatorski režim satjeran uza zid. Udruženi u istom stroju građani raznih profesija, prvi put u poslednjih 30 godina, javno su svojim imenom i prezimenom poslali poruke od kojih vrijednosti i ideala neće odustati, ali i da strah više ne stanuje u Crnoj Gori. A sve je počelo brutalnom upotrebom sile od strane režima nad golorukim narodom, sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve i opozicionim prvacima. Odmazde koje vlast ovih dana sprovodi nad građanima koji javno iskazuju svoje neslaganje sa njihovim postupcima mogu se uporediti s ponašanjem najrigidnijih diktatorskih režima u svijetu. Tako smo se proteklih dana na brojnim primjerima mogli uvjeriti kako je režim dotakao dno u iživljavanju nad građanima koji ne podržavaju njegove stavove.
Smjena sestre bivšeg odbornika DPS- a Radoša Raičevića sa mjesta glavne sestre u beranskoj bolnici, nakon što je on javno napustio DPS, najslikovitije govori da su zarad očuvanja vlasti spremni bezočno da udare na sve koji im se suprotstave, a istovremeno šalju poruku šta mogu očekivati članovi DPS- a koji slijepo ne izvšavaju njihove naloge. Najkarekterističniji primjer njihove osione politike je i obračun s bivšim visokim funkcionerom DPS- a Milanom Gajevićem koga su zajedno sa porodicom proganjali i ostavili bez osnovnih uslova za život. Najnoviji u nizu progona je i progon predsjednika Sindikata Vojske Crne Gore Zdravka Kasalice i njegove supruge Makedonke, a poklič njihovog sina tokom privođenja njegove majke: „Ni metar, majko! Ni metar! Volim te!“, rasplakao je i najtvrđa srca. Sve ovo što se sada dešava hrabrim i časnim ljudima, koje zbog ograničenog prostora ne mogu sve nabrojati, odavno su na svojoj koži osjetili istinski opozicionari u Crnoj Gori, a neki su platili i životom. Jedan od onih koji je zbog javno izgovorenih stavova i otpora bezumlju režima i te kako platio i plaća svoj patriotizam i ljubav prema istinskoj Crnoj Gori je poslanik Milan Knežević, ali i mnogi drugi članovi i simpatizeri opozicionih partija. Mnogi su na njihovo proganjanje gledali s velikom rezervom, ali danas vide da je đavo odnio šalu i da se samo udruženi, demokratskim sredstvima, možemo braniti od zla koje nas je snašlo. To kako se ponašaju čelnici režima, a naročito predsjednik države i predsjednik Vlade, pokazuje da oni nemaju ni promil državničke mudrosti i osjećaja za realnost, jer da imaju ne bi raspirivali mržnju među građanima i izdavali naređenja policiji za nekontrolisanu upotrebu sile nad sopstvenim narodom. Podsjetimo se kako je Đukanović govorio kada je na ulici smjenjivao staro crnogorsko rukovodstvo: „To batinjanje vam ovaj narod nikad neće zaboraviti. To je po mom uvjerenju najsramniji čin koji je rukovodstvo preduzelo protiv svog naroda.“ Ovo je vrhunac licemjerja koje jedino prolazi nekažnjeno u državi gdje je sve dovedeno do besmisla. Naravno, danas je jasno i onima koji su tada povjerovali Đukanoviću da se taj najsramniji čin u istoriji Crne Gore realizuje u kontinuitetu pod njegovom vlašću, a ovih dana dostiže vrhunac. Da ironija bude veća, najveći broj onih koje je on smjenjivao i koje je i ovom izjavom ponizio pristao je da bude sluga njegovom režimu iako bi se tadašnja primjena sile nad građanima u odnosu na ovu mogla nazvati milovanjem. Tipičan glasač režima kojeg DPS decenijama stvara je onaj iz privatnog obezbjeđenja u Budvi koji kaže: „Ja sam ja. Danas ga nećeš uć' ođe.“, ili ona gospođa u Nikšiću koja „diriguje orkestrom“ koji aplaudira predsjedniku.

Vlast, ma koliko mislila da će progonom naroda i golom silom ugušiti našu opravdanu borbu da živimo u slobodnoj i demokratskoj Crnoj Gori i da će time doći kraj našim snovima i nadanjima, mora znati DA NEMA KRAJA...